1. Osnove procesa nastajanja govora

Prilikom komunikacije primjenom govora, poruka se u apstraktnom obliku pojavljuje u mozgu govornika. Ona se zatim pretvara u skup neuronskih signala koji upravljaju postupkom artikulacije. Micanje artikulatora (jezika, usnica, glasnica, itd.) formira zvučni signal koji sadrži željenu informaciju originalne poruke.

U fizikalnom procesu nastajanja govora sudjeluju pluća govornika koja se pod djelovanjem mišića prsnog koša stišću i potiskuju zrak kroz vokalni trakt. Vokalni trakt se u širem smislu sastoji od slijedećih osnovnih dijelova.

· prostor između glasnica, glottis,

· pharynx ili ždrijelo (veza usta i jednjaka),

· usna šupljina,

· jezik,

· stražnje (meko) nepce,

· srednje nepce,

· prednje (tvrdo) nepce,

· nadzubno meso,

· zubi,

· usne,

· velum ili resica zatvara usnu šupljinu prema nosnoj,

· nosna šupljina koja završava s nosnicama

U užem smislu, vokalni trakt ne sadrži nosnu šupljinu (nazalni trakt), ali obzirom da i nazalni trakt sudjeluje u formiranju određene klase glasova i on će biti tretiran dijelom vokalnog trakta.

Kao što će u narednim poglavljima biti detaljnije diskutirano, glasnice su vrlo značajan organ u procesu formiranja govora. Glasnice se ponašaju kao mehanički oscilator (pisak), koji prelazi u stanje relaksacijskih oscilacija uslijed struje zraka iz pluća koja kroz njih prolazi. Na frekvenciju njihovog titranja utječu brojni parametri, a među najznačajnijim su pritisak zraka iz pluća na ulazu u glasnice i napetost samih glasnica, koju je moguće svjesno upravljati. Takvim periodičkim titranjem, glasnice formiraju periodičku struju zraka koja zatim prolazi kroz ostatak vokalnog trakta. U slučaju da su glasnice potpuno opuštene, neće doći do oscilacija i struja zraka iz pluća će neometano prolaziti kroz vokalni trakt.

Vokalni trakt se ponaša kao svojevrstan filtar, koji će spektralno obojiti pobudni signal. Slično kao što se geometrijom cijevi kod orgulja određuje ton (visina i spektralni sastav) signala koji se formira, tako će i geometrijski oblik vokalnog trakta određivati koje se spektralne komponente signala pojačavaju, a koje prigušuju. Za razliku od orgulja kod kojih su cijevi brojne i fiksne geometrije (nezavisne za svaki ton), vokalni trakt je temeljen na jednoj cijevi, ali čiji se oblik mijenja zavisno o položaju artikulatora. Pored karakteristika pobudnog signala vokalnog traka, na formiranje glasa utječu

· položaj jezika

· položaj usana

· položaj čeljusti

· položaj resice

Naravno da je zbog fizičkih ograničenja navedenih artikulatora, ukupni zbir glasova koje je moguće proizvesti vokalnim traktom ograničen. Isto tako brzina prijelaza artikulatora iz jednog stanja u drugo je također ograničena. Kod većine jezika, glasovi i riječi su u povijesti nastajale na način da budu jednostavno ostvarive (izgovorljive) uz navedena fizikalna ograničenja. Taj princip minimalnog napora je značajno utjecao na vjerojatnost pojedinih kombinacija glasova u riječima. Tako npr. pojavljivanje glasova "s" i "z" u nastavku jednog odmah iza drugog ,"sz", je vrlo malo vjerojatno u hrvatskom jeziku, jer se taj par glasova vrlo teško izgovara u slijedu. Međutim ubacivanje samoglasnika "a" ili "u" između ova dva glasa značajno olakšava izgovor, pa se tako "saz" nalazi u riječi "sazrijeti" a "suz" u riječi "suza". S druge strane, glasovi su prilikom formiranja jezika odabirani tako da su perceptualno različiti, tj. da je ljudskom slušaču moguće bez velikog napora odrediti primljenu poruku, pa čak i kada su uvjeti prijenosa vrlo loši (npr. okolna buka, velika udaljenost itd.).

Slika

2.7‑1

Presjek i osnovni dijelovi vokalnog trakta koji sudjeluju u produkciji govornog signala